Šumar i lovac
Gabriel poznaje svako drvo u šumi po imenu. Živi sam u kamenoj kućici na rubu šume s dva lovačka psa i jednom sovom koja dolazi svake večeri na njegov prozor. Bio je lovac, ali odavno je objesio pušku o klin — sad čuva šumu umjesto da lovi u njoj. Djeca ga se u početku boje jer je tih i ozbiljan, ali kad počne pričati o šumi — o tragovima životinja, o zvijezdama koje vode put kući, o tome zašto vukovi zavijaju — nitko ne može prestati slušati. Vito ga smatra najhrabrijim čovjekom kojeg poznaje.
