Obitelj i prijatelji koji žive u našim pričama

U malom talijanskom gradiću Vallumori, smještenom između gustih šuma i planinskih vrhova, živi jedna posebna obitelj. Potoci vijugaju kroz livade i spajaju se u rijeku koja prolazi kroz središte grada, a miris divljih trava miješa se s mirisom bakine kuhinje. U kući s vrtom žive Vito, njegov mlađi brat Pino, starija sestra Maja, mama Eva i tata Dundo. S njima su djed Otto i baka Maria, vjerni pas Jole i tajanstvena mačka Loli. U susjedstvu živi teta Margareta sa svojim čarobnim vrtom, farmer Luca sa svojom farmom punom životinja, a u kamenoj kućici na rubu šume živi šumar Gabriel. Teta Helena dolazi u posjete iz svojih putovanja po svijetu, a Vitina prijateljica Hana živi samo par ulica dalje.

Najmlađi sin
Vito je najmlađi u obitelji i cijeli svijet mu je čudo. Pita 'zašto?' dvadeset puta dnevno — zašto je nebo plavo, zašto pas ima rep, zašto baka stavlja sol u juhu. Svaku stvar želi dotaknuti, svaki kamen pokupiti, svakog kukca pogledati izbliza. Obožava starijeg brata Pina i prati ga svugdje. Najsretniji je kad sjedi djedi Ottu u krilu i sluša priču, ili kad trči za Joletom po dvorištu. Još ne razumije sve što mu odrasli govore, ali osjeća sve — i to je ono što ga čini posebnim.

Stariji brat
Pino je stariji brat koji u oblacima vidi zmajeve, a u lokvi more. Živi u svijetu gdje je sve moguće — čarolije postoje, drveće razgovara, a Jole razumije svaku riječ. Voli kad mu djed Otto priča, ali za razliku od malog Vita koji samo sluša, Pino postavlja teža pitanja — 'ali zašto je to tako?', 'je li to pravedno?', 'što bi se dogodilo da je drugačije?'. Pazi na Vita i uvijek mu objašnjava stvari na svoj način, ponekad točno a ponekad potpuno krivo, što baku Mariju uvijek nasmije.

Starija sestra
Maja je djevojčica koja vidi ljepotu tamo gdje je drugi ne traže — u napukloj šalici, u kiši koja curi niz prozor, u boji neba pet minuta prije zalaska sunca. Svoju tajnu bilježnicu ne pokazuje nikome, ali u njoj su priče i crteži koji bi rasplakali i najtvrđe srce. Ponekad se pravi da joj braća idu na živce, ali istina je da bi za Vita i Pina učinila bilo što. Ne podnosi grubost i površnost — kad netko govori glasno a ne kaže ništa, Maja tiho ode.

Tata
Dundo je tata koji više voli pokazati nego reći. Umjesto da kaže 'volim te', odvest će te na planinu i zajedno ćete gledati kako sunce izlazi. Popravlja sve po kući — od slavine do slomljenog srca. Kuha najbolji roštilj na svijetu i uči djecu da nikad ne odustanu prerano. Ponekad se muči s riječima, ali kad zagrli — ne treba mu nijedna.

Mama
Eva je srce obitelji — ona koja zna kad treba zagrliti i kad treba pustiti da dijete samo padne i ustane. Ujutro trči prije nego se svi probude, a navečer čita djeci prije spavanja. U maloj bilježnici tajno piše poeziju o trenucima koje nitko ne primjećuje — o načinu na koji Pino drži žlicu, o pogledu kojim Vito gleda zvijezde. Kad se Eva nasmije, cijela soba postane toplija.

Djed (Dundov otac)
Otto govori malo, ali kad progovori — djeca prestanu disati da ne propuste ni jednu riječ. Cijeli život gradi stvari rukama: stolice, kućice za ptice, mostove od drveta. Ali najljepše što gradi su priče. Umjesto da daje savjete, ispriča priču — i nekako, odgovor se sam pojavi. Voli jutarnju kavu na terasi, šah s Marijom i miris svježe rendanog drva. Ne podnosi žurbu, površnost i kad netko baca hranu.

Baka (Ottova supruga)
Maria drži obitelj na okupu — i to doslovno, jer kad skuha svoju juhu, svi se pojave za stolom, čak i oni koji se svađaju. Svaki problem rješava hranom i zagrljajem, tim redoslijedom. Pjeva stare pjesme dok plete, čuva kutiju starih fotografija koje nikome ne pokazuje osim po posebnim prilikama, i miriše na lavandu i svježi kruh. Tvrdoglava je, ali samo iz ljubavi — kad kaže 'jedi', ne pita.

Teta (Evina starija sestra)
Helena je Evina starija sestra i potpuna suprotnost — dok Eva gradi dom, Helena istražuje svijet. Putovala je svim kontinentima i uvijek se vraća s poklonima, začinima i pričama koje nikad ne završi do kraja — namjerno, da potakne maštu. Nikad se nije udala, kaže da joj je cijeli svijet obitelj. Djeca je obožavaju jer ih tretira kao odrasle i nikad ne kaže 'ne smiješ'.

Vitina prijateljica iz škole
Hana je djevojčica koja čita više nego što govori. U školi sjedi u zadnjoj klupi s knjigom i čokoladom, i većina misli da je povučena. Ali kad Hana progovori — svi ušute. Njezine riječi imaju težinu jer ih nikad ne troši uzalud. Hrabra je na tih, neočekivan način — neće vikati, ali će stati ispred nepravde bez da joj trepne oko. Voli stare knjižnice, kišne dane i zvijezde. Ne podnosi buku i ljude koji govore puno a ne kažu ništa.

Susjeda vrtlarica
Margareta je susjeda o kojoj svi šapću, ali čiji vrt svi potajno obožavaju — najljepši u cijelom gradu. Razgovara s biljkama i tvrdi da je čuju. Radi u vrtu samo noću, pod mjesečinom. Kad je djeca pitaju zašto, uvijek odgovori pričom o korijenu koji raste u mraku. Sitna je i žilava, s rukama uvijek u zemlji, i uvijek ima mudrost skrivenu u priči o nekom cvijetu.

Susjed, farmer
Luca je susjed koji uvijek miriše na sijeno i svježi zrak. Na svojoj maloj farmi ima koze, kokoši, jednog magarca po imenu Berto i stado ovaca koje zna po imenu. Ustaje sa suncem i liježe sa suncem. Govori polako, smije se glasno i uvijek ima jabuku u džepu za djecu koja navrate. Vito i Pino obožavaju provoditi vrijeme na njegovoj farmi — Luca ih uči kako se muze koza, kako se brine za životinje i zašto je strpljenje najvažnija vrlina na selu.

Šumar i lovac
Gabriel poznaje svako drvo u šumi po imenu. Živi sam u kamenoj kućici na rubu šume s dva lovačka psa i jednom sovom koja dolazi svake večeri na njegov prozor. Bio je lovac, ali odavno je objesio pušku o klin — sad čuva šumu umjesto da lovi u njoj. Djeca ga se u početku boje jer je tih i ozbiljan, ali kad počne pričati o šumi — o tragovima životinja, o zvijezdama koje vode put kući, o tome zašto vukovi zavijaju — nitko ne može prestati slušati. Vito ga smatra najhrabrijim čovjekom kojeg poznaje.

Obiteljski pas
Jole je pas koji osjeća sve. Kad je Vito tužan, Jole mu legne na noge i čeka. Kad je Pino veseo, Jole trči za njim po dvorištu dok obojica ne padnu od smijeha. Blago šepa na stražnju nogu — od kad je kao štene skočio u potok i izvukao malog Pina koji je upao. Otto ga je pronašao na cesti kao šteneta i donio kući, i od tada je Jole srce obitelji s četiri noge. Voli trčanje po polju, grickanje štapova i spavanje na suncu — ali najviše voli Pinov krevet.

Obiteljska mačka
Loli je mačka koja vlada kućom — i svi to znaju. Spava gdje hoće, jede kad hoće, i ignorira sve osim Maje, koja je jedina smije maziti kad Loli to ne traži. S Joletom ima čudan odnos — izgledaju kao da se ne podnose, ali kad pada kiša, uvijek spavaju jedno pokraj drugoga. Loli je tajanstvena, neovisna i ponekad nestane na dane, a onda se vrati kao da se ništa nije dogodilo. Maria tvrdi da Loli razumije svaku riječ — samo odabire ignorirati.