Dva stabla na litici
Poslušaj priču
--:--
17. svibnja 2026.
otpornostrastsnagakorijeni
"Tata, zašto uvijek idemo ovim dužim putem?" pitao je Pino gledajući strmu stazu koja je vijugala uz brdo. Dolje u dolini vidio je cestu — ravnu, asfaltiranu, laku. Dundo ga je potapšao po ramenu. "Jer na vrhu postoji nešto što moraš vidjeti." Jole, njihov vjerni pas, trčkarao je uz njih, veselo mašući repom. Hodali su skoro sat vremena. Pino je već bio umoran, ali Dundo ga je ohrabrivao pričama iz svog djetinjstva. Kad su napokon stigli na vrh litice, pred njima su stajala dva stabla. Jedno je bilo ogromno, čvrsto, s krošnjom tako širokom da je bacala sjenu na pola litice. Njegove grane prkosile su vjetru koji je na toj visini puhao bez prestanka. Drugo stablo, jedva pet metara dalje, bilo je suho, izlomljeno, gotovo mrtvo. Samo je tužno škripalo na vjetru. "Oba stabla posađena su istog dana, iz istog sjemena," rekao je Dundo tiho.
Dundo je sjeo na kamenu klupu koju je netko davno postavio na rub litice i pokazao prema snažnom stablu. "Kad su stabla bila mala, ovdje je živio čovjek koji ih je volio. Svako jutro dolazio je s kantom vode i zalijevao ih. Štitio ih od vjetra, stavljao ogradu oko njih, čak im pjevao." Pino se nasmijao. "Pjevao stablima?" "Pjevao stablima. Ali onda se jednog dana preselio. I stabla su ostala sama. Ovo stablo," pokazao je na suho drvo, "nalazilo se iza stijene koja ga je štitila od vjetra. Nikad ga vjetar nije dotaknuo. Korijeni su mu ostali plitki jer nije trebalo tražiti vodu duboko — čovjek mu je donosio. Kad je čovjek otišao, stablo se nije znalo brinuti samo za sebe." "A ono veliko?" "Ono veliko stajalo je na samom rubu litice. Vjetar ga je tukao svaki dan. Kiša ga je šibala, sunce ga je pržilo. Ali upravo zato — korijeni su mu otišli duboko u stijenu, tražeći vodu, tražeći uporište. Svaki udarac vjetra natjerao ih je da rastu dublje." Pino je šutio, gledajući dva stabla. "Sine, ti si sad u drugom razredu. Matematika te muči. Vito te promatra dok vježbaš i smije se kad pogriješiš na ploči. Treneri na nogometu te stavljaju na klupu. I znam da ti se čini da je sve nepravedno." "I jest nepravedno," promrmljao je Pino. "Možda. Ali zapitaj se — jesi li stablo iza stijene ili stablo na rubu litice?" Dundo je ustao i krenuo niz stazu. Pino je ostao još trenutak, gledajući u veliko stablo čiji su korijeni, debeli poput ruku, izlazili iz pukotina u kamenu. Sljedeći dan u školi, Vito se nasmijao kad je Pino pogriješio zadatak iz matematike. Pino
Priče su generirane pomoću AI-a uz uredničku kuraciju.
