Dva Drveća na Litici
Listen in English
--:--
17. svibnja 2026.
otpornostrastsnagakorijeni
"Tata, zašto uvijek idemo ovim dužim putem?" Pino je upitao dok je gledao strmu stazu koja se penjala uz brdo. Dolje u dolini, mogao je vidjeti put—ravni, asfaltirani i lak. Dundo ga je pipnuo po ramenu. "Jer postoji nešto što moraš vidjeti na vrhu." Jole, njihov vjerni pas, trčao je uz njih, radosno mašući repom. Hodali su gotovo sat vremena. Pino je već osjećao umor, ali Dundo ga je ohrabrivao pričama iz svog djetinjstva. Kada su konačno stigli do vrha litice, pred njima su stajala dva drveta. Jedno je bilo ogromno i čvrsto, s krošnjom tako širokom da je bacala sjenu preko pola litice. Njegove grane hrabro su se suočavale s vjetrom koji je neprekidno puhao na ovoj visini. Drugo drvo, jedva pet metara dalje, bilo je suho, slomljeno i gotovo mrtvo. Tužno je škripalo na vjetru. "Oba drveta posadjena su istog dana, iz istog sjemena," Dundo je tiho rekao.
Dundo je sjeo na kamenu klupu koju je netko davno postavio na rubu litice i pokazao na snažno drvo. "Kada su drveća bila mlada, postojao je čovjek koji ih je volio. Svako jutro dolazio je s kanticom vode i brinuo se o njima. Štiti ih od vjetra, sagradio je ogradu oko njih i čak im pjevao." Pino se nasmijao. "Pjevao drveću?" "Da, pjevao je drveću. Ali jednog dana se preselio, a drveća su ostala sama. Ovo drvo," pokazao je na suho, "bilo je zaštićeno stijenom koja ga je štitila od vjetra. Vjetar ga nikad nije dotakao. Njegove su korijene ostale plitke jer nikada nije moralo duboko tražiti vodu—čovjek im je to pružao. Kada je čovjek otišao, drvo nije znalo kako se brinuti za sebe." "A što je s velikim?" "Veliko je stajalo na samom rubu litice. Vjetar ga je udarao svaki dan. Kiša je neumoljivo napadala, a sunce je peklo. Ali zbog toga, njegovi korijeni su rasli duboko u stijenama, tražeći vodu, tražeći podršku. Svaki povjetarac natjerao je te korijene da se kopaju dublje." Pino je šutio dok je gledao u ta dva drveta. "Sine, sad si u drugom razredu. Matematika te može zbunjivati. Vito te gleda dok vježbaš i smije se kada napraviš greške na ploči. Treneri te stavljaju na klupu tijekom nogometnih utakmica. Znam da to izgleda nepravedno." "To je nepravedno," Pino je promrmljao. "Možda. Ali pitaj se—jesi li ti drvo iza stijene ili drvo na rubu litice?" Dundo je ustao i počeo hodati niz stazu. Pino je na trenutak zastao, gledajući u veliko drvo čiji su korijeni, debeli kao ruke, izlazili iz pukotina u steni. Sljedeći dan u školi, Vito se nasmijao kada je Pino pogriješio u matematičkom zadatku.
Priče su generirane pomoću AI-a uz uredničku kuraciju.
